Okić i Plešivica 15.06.2014
Okić i Plešivica malo pentranja
Počelo je standardno kavica i čaj u bazi, raspodjela tko ide kome u auto pa put Samobora. Put preko Kladja, Konščice i Klaka u laganini vožnji bez gužve na cesti protekao je brzo. Već smo putem komentirali da nas čeka prekrasno vrijeme a dolaskom u dom Maks Plotnikov ispod Okića to je bilo očito. Čekajuči nam drage planinarce iz Brdovca, vrijeme smo kratili u prekrasnoj štrudli i orahovici a neki u vježbanju uzlova. Uskoro počinje vodički tečaj pa bu ta vještina došla do izražaja.
Prije polaska sudionici su dobili upute kaj da se ponese na prvi dio ture od opreme i koliko vode. Put kratkom prečicom ispod “Žohara” do početka sajli na Dragojlinoj stazi, dobro je došao kao zagrijavanje za početak uspona. Sudionici su upoznati s načinom kretanja po osiguranom putu : tri oslonca stajne točke , položaj prema bregu, provjera klina ili sajle, ne hvatati se za grane koje mogu biti trule,
održavanje razmaka (domino efekt), lagani ujednačen tempo bez jurnjave, odmor i razgledavanje na sigurnoj polici, su neke od radnji na koje treba pripaziti. Krečući se stazom spoznali smo težinu činjenice da se Dragojla njome popela davno i to bosa bez ikakve opreme. Uspon je protekao u zafrkanciji i vicu al ne znam dal je to bilo iz straha ili nekaj drugoga .
Gore se nismo dugo zadržali jer smo bili znojni a dosta je puhalo, pa smo nakon razgleda, štambiljanja i foto sessiona napravili hitri spust u dom. Tu smo se dotankali vodom i opremom ,pa preko polja u šumu, planinarskom stazom preko Poljanice Okićke prema Plešivici. Dogovor je pal da nam Željka drži tempo no neki muški to nisu dobro prihvatili, pa su protutnjali mimo nje.
Drugi put bumo ju naučili kak se forhalta noga pa to ne bu tak fletno. Za nepunih sat i pol smo skoro svi u laganini tempu (bilo je tu i jagodica i trešanja) izašli na vrh Plešivice. Vrijeme je bilo fajn pa smo polijegali po travi a neki su se spentrali na razglednu piramidu. S vrha seže lepi pogled preko Jaskanskog kraja do Kleka, a u daljini vjerovatno se vidjela i Lička Plešivica. 
Tu je već proradila glad pa smo popapali i razmjenili sve kaj smo imali u ruksacima. Nakon dobrog odmora krenuli smo natrag stazom prema Okiću. No ovaj smo put nakon dvadesetak minuta skrenuli stazom prema Popovom dolu. Staza je izuzetno atraktivna jer ide preko predjela “Zuba” i Popovdolske pečine. Na zubu smo se opet malo pentrali i razgledavali okolicu jer su oba predjela lijepi vidikovci.
Popovdolska pečina nije spilja već kamena stijena pošto u lokalnom jeziku riječ pečina znači veliki kamen. S njega smo se spustili okolo po desnoj stazi da si ne razbijamo kolena 
po velikoj strmini kaj vodi direkt dole prema Popovom dolu. Nakon vure i pol preko Novog Sela Okičkog smo se vratili natrag u dom pod Okićem. Pal je zaslužen odmor uz pijaču i klopicu, a sa susjednog stola nas je pratila pjesma uz gitaru. . Atmosfera je bila ugodno opuštajuča kaj nam je i trebalo, tak da nam je rastanak i povratak Zagrebu teško pal. Na lijepom izletu hvala svima kaj su sudjelovali a posbno treba istaknuti našu najmlađu Klaru kaj je sve to hodanje i pentranje prošla kak najbolja planinarka.
Kak veli naš pricidnik na izletu smo prešli 10,8 km ukupno provedeno vrijeme 5:19:57 h vrijeme hodanja 2:54:26 h vrijeme stajanja 2:25:31 h prosjek hodanja 3,7 km/h
L.p. Brko