Gorščica na Kalniku 16.03.2014.
Divno mirno jutro okupano suncem i očigledno svima zanimljiv plan izleta okupilo je najveći broj sudionika do sada, čak 22 duše. Dvadesetoro nas je krenulo iz naše Baze u Maksimirskoj, a dvoje Brdovčana nas je našlo već u tekućim i krutim pripremama na terasi planinaskog doma Kalnik. Svi su zračili vedrošću, a na licima im se i prije pokreta dao isčitati izraz zadovoljstva što su se odlučili na ovaj pohod pun izazova i dobrog raspoloženja. Neki bi mogli reći i pohod pobjede samog sebe, ali mnogi vjerujem pohod pamćenja i guštanja. U punom sastavu 
krenuli smo s laganim zagrijavanjem podno planinarskog doma, gdje susrećemo i pristigle penjače. Definitivno jedna od outdoor aktivnosti koja već neko vrijeme čuči na listi mojih zanimanja. 
A kalnički ‘zubi’ i Stari grad dobro su poznata odredišta za ljubitelje stijena u Hrvata. I k tome na samo sat vremena od Zagreba. Obećavajuće!
Ostavljajući te pomalo pozivajuće misli i prizore vesela grupica kreće u kalničku avanturu. Staza ‘preko 7 zubi’ počinje kratkim komadom šume i već se nalazimo pred prvim izazovom = zubom. Za nekolicinu se uspon na težu varijantu prvog zuba ipak učinio pretežak pa su odabrali lakšu varijantu koja je također bila zanimljiva, 
a nekolicina od onih na težoj je nakon svih 7 konstatirala da im je taj bio najveća i
najteža prepreka. Svaki sljedeći zub penjao se, očekivano, sve lakše.
Radost ozarenih lica se nastavljala čak i kad smo dugo prolazili dijelove poput uskog ‘dimnjaka’ ili nespretnog pristupa na 4. zub. Osim ozarene radosti još me više veselila radost dijeljenja – ruke za popenjati teži uspon, vode i napitaka, ali prije svega dijeljenja pozitivih riječi i misli. Spuštanje sa 7. zuba je bila, bar za one hrabrije, ono što ja zovem dodanom vrijednošću. Na vrhu Vranilcu (643 nm) je potom uslijedila prava svečarska atmosfera, ruksaci su skrivali dobro nam poznata bogatstva domaćih delicija uz odličan crnjak kojeg su nam upriličili naši Rabljani. 
Vrijeme je i dalje bilo fantastično pa smo ga ostali maksimalno iskoristiti baš na vrhu. Pali su žigovi u planinarske knjižice, foto shooting i sve ostale nam drage radnje i aktivnosti ‘pod razno’. Potom je valjalo krenuti kružnom stazom prema planinarskom domu. Spuštanje po vrlo strmim dijelovima, i kroz kvazi sipinu mnoge je iznenadio, ali štapovi na ruksaku dobro su došli i odveli nas do željenog cilja. Po dolasku u dom uslijedio je nastavak druženja uz topli obrok i mingling od sjenicom uz pregršt dojmova i novih ideja za neki ponovljeni doživljaj.
vaša Va