140 godina HPS-a na Kleku
Klek 26. travanj, 2014
Kako to i biva kad sam ja vodič(bar za sada),još jedan u nizu kišnih dana.
Prvi izlet na kojeg idemo vlakom,okupljanje na Glavnom kolodvoru u 7:30.Na peronu 2 sada se već vidi da je počelo okupljanje zagrebačkih planinara. HPD Gorščica je jedno od 8 prijavljenih planinarskih društava koji iz Zagreba kreču put Ogulina na proslavu
140 godina Hrvatskog planinarstva. U 7:50 ulazimo u vlak zauzimamo jedan kupe(točno nas ima toliko) i krečemo. Od dva predviđena vagona (cca 150 ljudi),smjestilo se nas jedva 70-ak. Kreče upoznavanje planinara iz ostalih planinarskih društava koji su s nama u vlaku i to nas toliko izgladni da smo već oko Remetinca počeli sa
pripremama gableca,dogovor pada da je gablec oko 9.Nakon završenog doručka oglasila se fučkaljka koja označava izlazak iz vlaka-OGULIN.Okupljanje ispred vlaka i krećemo put sportske dvorane u koju je radi kiše premještena svečana proslava HPS-a. Ispred dvorane gužva i popriličan broj planinara iz cijele nam Hrvatske, kao i pojedinih planinarskih društava iz susjednih nam zemalja. Prijavljujemo se na INFO PULTU HPS-a,
dobivamo karte za autobus koji vozi ,nakon završene priredbe,OGULIN –BJELSKO.Kratki obilazak Zavičajnog muzeja Ogulin u kojem je bila postavljena izložba Hrvatskog planinarskog saveza . Napokon ulazimo u autobus i krečemo put Bjelskog, vožnja traje cca 30 minuta nakon koje počinje uspon na Klek. Stapamo se sa masom ljudi(cca 1000) koja hrli ka vrhu i završnom okupljanju ispred i u planinarskom domu Klek.
Uz vesele planinare i pokoju pričicu tko je iz kojeg PD-a i koliko ih ima, osvajamo brdo. Pridružijem se dvojci planinara koji su pokrenuli usputnu akciju „DONESIMO PANJ U DOM“ i laganom izmjenom s ramena na rame,nas trojca donosimo poveći komad drveta točno na šank doma.Slijedi kratki predah,naravno da treba nešto i pojesti.popiti…..
Nakon milenijske fotografije za HPD Gorščicu, koju je odslikao naš proslavljeni planinar Stipe Božić.
Nekako poprilično dramatične borbe s Ifkom i Željkom,uspijevamo cure odljepiti od g.Božiča i neki od nas kreču do samog vrha
(cca 45 minuta od doma )Dolazimo do mjesta gdje je potreban oprez i penjanje uz uže po samoj stijeni,gužva i čekanje u redu za uže traje cca 1 sat,naravno uz pričanje viceva i raznih planinarskih priča,
60 minuta prolazi kao da su 10 minuta.Na vrhu magla da jedva pronalazimo sami sebe,slikanje kod križa ,i tu i tamo koji selfie,vračamo se do doma.Spuštanje od vrha do doma je posebna priča.Ponovo gužva na užetu za dole no sada su tu dečki iz vodičke službe koji u dramatičnom pomaganju Željki ,skoro ostaju bez glave,naravno Željki je sasvim OK odmoriti se 10-ak minuta čovjeku na glavi koji se davi od smijeha,a ni ona sama ne dolazi do 
daha od zaraznog smijeha koji se širi ko epidemija i ubrzo se svi (cca 20 ljudi) koji vise na užetu i oni oko njega smiju kao da popi….. Dolazimo do doma,nakon skoro 2,5 sata i tu nas čeka Mladen sa serviranim stolom ispred doma , kobase, špek, luk, gemišt, kolači, kruh, češnjak…………. Vračamo se prema podnožju,kiša lagano rominja,skližemo se po lišću i blatu(nije od gemišta) i za cca sat vremena čekamo organizirani autobus s još nekolicinom planinara. Naravno da autobus ne dolazi i da nas več lagano brine kako do vlaka koji za 
Zagreb kreče u 20:20 iz Ogulina,a mi smo još u Bjelskom,autobusu ni traga i dalje. Na svu sreću u podnožje se spušta dežurni iz doma na Kleku i nas preko nekoliko ulazi u tri auta i napokon krećemo za Ogulin – autobusa još nema !! Zahvaljujemo i ovim putem dobrim ljudima koji su nas prebacili iz Bjelskog do Ogulina i tako osigurali da stignemo na vlak. Čekamo vlak za Zagreb i sa ostalim planinarima prepričavamo još jedan u nizu uspješan izlet i ugodno druženje tokom dana,zaključak svih nas je da se zbog lošeg vremena ne isplati odustati od izleta jer kako bi stara narodna :“sreća prati hrabre“ Dobra atmosfera ni u vlaku ne posustaje,samo što smo krenuli već smo u Zagrebu na Glavnomm kolodvoru gdje čekamo tramvaj kojim odlazimo u bazu na kavicu prije spavanja.
Tom